Uticaj ostataka imazamoksa u različitim zemljištima na usev paradajza
Scindeks Asistent Scindeks Asistent — Sistem za uređivanje časopisa
PDF (engleski)

Dopunski fajlovi

Figure 1. Changes in shoot fresh weight of tomato influenced by residual activity of imazamox in different soil types and soil moisture (engleski)
Figure 2. Changes in root fresh weight of tomato influenced by residual activity of imazamox in different soil types and soil moisture (engleski)
Figure 3. Changes in root length of tomato influenced by residual activity of imazamox in different soil types and soil moisture (engleski)
Figure 4. Changes in soluble protein contents in tomato influenced by residual activity of imazamox in different soil types and soil moisture (engleski)
Table 1. Physical and chemical properties of soils samples (engleski)
Table 2. Three way ANOVA for determining the effects of imazamox, soil type and soil moisture on shoot and root fresh weight and root length of tomato (engleski)
Table 3. The values of the EC50 for root fresh weight and root length of tomato (engleski)
Table 3. The values of the EC50 for root fresh weight and root length of tomato (engleski)

Kako citirati

Gajic Umiljendic, J., Sarić-Krsmanović, M., Šantrić, L., & Radivojević, L. (2016). Uticaj ostataka imazamoksa u različitim zemljištima na usev paradajza. Pesticides and Phytomedicine Pesticidi I Fitomedicina, 30(4). https://asistent.ceon.rs/index.php/pif/article/view/9632

Sažetak

Metodom biotesta u laboratorijskim uslovima je ispitivana osetljivost paradajza na rezidualno delovanje imazamoksa u zemljištima tipa ilovača i peskuša. Praćen je i uticaj tri različita nivoa vlažnosti zemljišta (20, 50 i 70% PVK). Imazamoks je primenjen u seriji koncentracija od 6,25 do 800 μg a.s./kg zemljišta. Biljke su rasle 21 dan, a nakon tog perioda mereni su: sveža masa izdanka i korena, dužina korena i sadržaj proteina rastvorljivih u vodi.
Imazamoks je izazvao zaostajanje u porastu i smanjenje sadržaja proteina u oba tipa i na svim nivoima vlažnosti zemljišta, a stepen ispoljenih promena je zavisio od koncentracije herbicida. Veći stepen osetljivosti ispoljile su biljke koje su gajene u peskovitom zemljištu. Utvrđeno je da su parametri korena (sveža masa i dužina) osetljiviji i pouzdaniji pokazatelj osetljivosti na prisustvo imazamoksa u zemljištu. U svim varijantama ogleda konstatovano je i smanjenje sadržaja proteina rastvorljivih u vodi, ali je utvrđeno da ne postoji zavisnost promene ovog parametra sa promenom  koncentracije herbicida.

Ključne reči

Herbicides||
||Herbicidi
Residues||
||Ostaci
Soils||
||Zemljište
Phytotoxicity||
||Fitotoksičnost
Tomatoes||
||Paradajz

Reference

Alister, C. & Kogan, M. (2005). Efficacy of imidazolinone herbicides applied to imidazolinone-resistant maize and their carryover on rotational crops. Crop Protection, 24(4), 375-379. doi: 10.1016/j.cropro.2004.09.011

Bradford, M.M. (1976). A rapid and sensitive method for the quantitation of microgram quantities of protein utilizing the principle of protein-dye binding. Analytical Biochemistry, 72, 248-254.

Bresnahan, G., Dexter, A., Koskinen, W. & Lueschen, W. (2002). Influence of soil pH-sorption interactions on the carry-over of fresh and aged soil residues of imazamox. Weed Research, 42(1), 45–51. doi:10.1046/j.1365-3180.2002.00261.x

Colquhoun, J., Mallory-Smith, C. and Ball, D. (2003). Weed management in Clearfield™ wheat with imazamox. Oregon State University, Extension Service, EM 8833. Retrieved from http://cropandsoil.oregonstate.edu/wheat/reports/ORCF_weed_mgt.pdf

Deeds, Z.A., Al-Khatib, K., Peterson, D.E. & Stahlman, Ph.W. (2006). Wheat response to simulated drift of glyphosate and imazamox applied at two growth stages. Weed Technology, 20(1), 23-31. doi: 10.1614/WT-04-273R.1

European Commission (2002). Imazamox. final review report for the active substance imazamox (SANCO/4325/2000). Brussels, Belgium: EC Health and Consumer Protection Directorate.

Gaston, S., Zabalza, A., Gonzalez, E.M., Arrese-Igor, C. , Apa r icio-Tejo, M.P. & Royuela, M. (2002). Imazethapyr, an inhibitor of the branched-chain amino acid biosynthesis, induces aerobic fermentation in pea plants. Physiologia plantarum, 114(4), 524-532. pmid:11975725. doi:10.1034/j.1399-3054.2002.1140404.x

Greenland, R.G. (2003). Injury to vegetable crops from herbicides applied in previous years. Weed Technology, 17(1), 73-78.

Janjić, V. (2005). Fitofarmacija. Beograd-Banja Luka, Srbija-R. Srpska: Društvo za zaštitu bilja Srbije, Institut za istraživanja u poljoprivredi „Srbija”, Poljoprivredni fakultet Banja Luka.

Janjić, V. & Elezović, I. (Eds.). (2010). Pesticidi u poljoprivredi i šumarstvu u Srbiji. Beograd, Srbija: Društvo za zaštitu bilja Srbije.

Johnson, D.H., Shaner, D.L., Deane, J., Mackersie, L.A. & Tuxhorn, G. (2000). Time-dependent adsorption of imazethapyr to soil. Weed Science, 48(6), 769-775.

Kah, M., Beulke, S. & Brown, B.A. (2007). Factors influencing degradation of pesticides in soil. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 55(11), 4487-4492. doi: 10.1021/jf0635356

Kah, M. & Brown, C.D. (2006). Adsorption of ionisable pesticides in soil. Reviews of Environmental Contamination and Toxicology, 188, 149-217.

Onofri, A. (2005). BIOASSAY97: a new EXCELョ VBA macro to perform statistical analyses on pesticide dose-response data. Rivista Italiana di Agrometeorologia, 3, 40-45.

O’Sullivan, J., Thomas, R.J. & Bouw, W.J. (1998). Effect of imazethapyr and imazamox soil residues on several vegetable crops grown in Ontario. Canadian Journal of Plant Science, 78(4), 647-651. doi: 10.4141/P97-127

Pannacci, E., Onofri, A. & Covarelli, G. (2006). Biological activity, availability and duration of phytotoxicity for imazamox in four different soils of central Italy. Weed Research, 46(3), 243-250. doi:10.1111/j.1365-3180.2006.00503.x

Regitano, J.B., da Rocha, W.S.D. & Alleoni, L.R.F. (2005). Soil pH on mobility of imazaquin in Oxisols with positive balance of charges. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 53(10), 4096-4102. pmid:15884845, doi:10.1021/jf0480501

Richards, L.A. (1965). Physical conditions of water in soil. In Black, C.A.(Ed.), Methods of soil analysis (pp.128-152). Madison, WI: ASTM.

Shaner, D.L. (1991). Physiological effects of imidazolinone herbicides. In D.L. Shaner & S.L. O’Connor (Eds.), The imidazolinone herbicides (pp.125-138). Boca Raton, FL, USA: CRC Press.

Shaner, D.L. & Reider, M.L. (1986). Physiological response of corn (Zea mays) to AC 243,997 in combination with valine, leucine and isoleucine. Pesticide Biochemistry and Physiology, 25(2), 248-257.

Stidham, M.A. (1991). Herbicides that inhibit acetohydroxyacid synthase. Weed Science, 39(3), 428-434.

Stidham, M.A. & Singh, B.K. (1991). Imidazolinoneacetohydroxyacid synthase nteractions In D.L. Shaner & S.L. O’Connor (Eds.), The imidazolinone herbicides (pp. 71-90). Boca Raton, FL, USA: CRC Press.

Süzer, S. & Büyük, H. (2010). Residual effects of spraying imidazolinone-family herbicides on Clearfieldョ sunflower production from the point of view of crop rotation. Helia, 33(52), 25-36. pmid:15237957, doi: 10.2298/HEL1052025S

Tranel, P.J. & Wright, T.R. (2002). Resistance of weeds to ALS-inhibiting herbicides: What have we learned? Weed Science, 50, 700-712.

Undabeytia, T., Sanchez-Verdejo, T., Morillo, E. & Maqueda, C. (2004). Effect of organic amendments on the retention and mobility of imazaqiun in soils. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 52(14), 4493-4500. doi: 10.1021/jf0496043

Vischetti, C., Casucci, C. & Perucci, P. (2002). Relationship between changes of soil microbial biomass content and imazamox and benfluralin degradation. Biology and Fertility of Soils, 35(1), 13-17. doi:10.1007/s00374-001-0433-5

Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.

  2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.

  3. Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).