Sažetak
Ovaj rad analizira dominaciju i pad Demokratske partije socijalista (DPS) u Crnoj Gori kroz teoriju dominantne partije. Tokom tri decenije DPS je vladao bez smjene vlasti, brišući granicu između konkurentne demokratije i faktičkog jednostranačkog poretka. Ispituju se mehanizmi dominacije (klijentelizam, institucionalno zarobljavanje i identitetska politika), te unutrašnje slabosti, javno nezadovoljstvo i spoljašnji faktori koji su doveli do poraza 2020. Rad slučaj Crne Gore postavlja u komparativni okvir sa drugim predominantnim partijama u regionu i šire, doprinoseći raspravama o hibridnim režimima i demokratskoj otpornosti.
Ključne reči
Montenegro
Democratic Party of Socialists
Dominant party theory
Hybrid regimes
Party politics
Democratic Party of Socialists
Dominant party theory
Hybrid regimes
Party politics
DOI:
10.5937/pz30-61743