Sažetak
Cilj ovog preglednog rada je opis crte senzitivnosti na senzorno procesuiranje (SSP). Osobe sa ovom crtom su hipersenzitivne osobe i u naučnoj literaturi se navodi da ih u opštoj populaciji ima između 20% i 30%. Opisane su teorije u okviru kojih je viša senzitivnost određenog dela populacije prvobitno opisana, rezultati sprovedenih studija u kojima je pokazana diskriminativna valjanost Skale hipersenzitivnosti, rezultati istraživanja u kojima je proučavana relacija između crte SSP i drugih dimenzija ličnosti, kao i rezultati istraživanja o kvalitetu mentalnog zdravlja hipersenzitivnih ljudi. Naime, iako je u svetu sve veći broj istraživanja o hipersenzitivnim osobama, na našim prostorima to nije slučaj i stručnjaci (psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri), u Srbiji i regionu nisu u velikoj meri upoznati sa ovom crtom. Posledično, može da dođe do mešanja crte SSP sa nekom dimenzijom ličnosti (neuroticizam, introverzija, stidljivost, itd.), ali i do davanja dijagnoze nekog poremećaja (autizam, poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću, itd.) hipersenzitivnim osobama. Takođe, dostupnost sve većeg broja novinskih tekstova na različitim internet portalima o hipersenzitivnim osobama dovodi do opisa hipersenzitivnosti samo kroz prizmu popularne psihologije na našim prostorima. Sve ovo može da dovede do pogrešnog razumevanja ovog naučnog konstrukta. S obzirom da se u naučnoj literaturi navodi da je otprilike četvrtina opšte populacije hipersenzitivna, od izuzetnog je značaja da stručnjaci budu bolje upoznati sa crtom senzitivnosti na senzorno procesuiranje.
Ključne reči
hipersenzitivni ljudi;
dimenzije ličnosti;
mentalno zdravlje
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim člancima, a izdavaču daju neekskluzivno pravo da članak objavi, da u slučaju daljeg korišćenja članka bude naveden kao njegov prvi izdavač, kao i da distribuira članak u svim oblicima i medijima. Objavljeni članci distribuiraju se u skladu sa licencom Creative Commons Autorstvo – Deliti pod istim uslovima 4.0 International (CC BY-SA) . Dopušteno je da se delo kopira i distribuira u svim medijima i formatima, da se prerađuje, menja i nadograđuje u bilo koje svrhe, uključujući i komercijalne, pod uslovom da se na pravilan način citiraju njegovi prvobitni autori, postavi link ka originalnoj licenci, naznači da li je delo izmenjeno i da se novo delo objavi pod istom licencom kao i
originalno. Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni, u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu, uz adekvatno referisanje.