Sažetak
Istraživanje u ovom radu fokusira se na nivo resocijalizacije i preduzetničke inicijative radno angažovanih osuđenika u penalnim ustanovama, jer izražena preduzetnička inicijativa za vreme izvršenja kazne, može poslužiti kao osnov za zaposlenje i lakšu resocijalizaciju po izlasku iz zatvora. Stoga, cilj istraživanja je utvrditi razlike u nivou resocijalizacije i preduzetničke inicijative prema radnoj angažovanosti osuđenika. Uzorak sadrži 286 slučajno anketiranih osuđenika iz penalnih ustanova na teritoriji AP Vojvodine. Podaci su prikupljeni i analizirani koristeći učestalost za prikazivanje socio-demografskih karakteristika osuđenika i metodu unakrsnog tabeliranja za utvrđivanje razlika u nivou resocijalizacije i preduzetničke inicijative prema radnoj agnažovanosti osuđenika. Rezultati ukazuju da osuđenici koji su radno angažovani učestalije imaju viši nivo izražene resocijalizacije u odnosu na osuđenike koji nisu radno angažovani. Takođe, utvrđeno je da radno angažovani osuđenici imaju veći nivo preduzetničke inicijative, tj. radno angažovani osuđenici pokazuju: veći nivo spremnosti na dodatno angažovanje radi unapređenja uslova za život i rad u ustanovi, veći nivo spremnosti na dodatno angažovanje radi dobijanja bolje klasifikacione grupe i veći nivo spremnosti za dalje obrazovanje i stručno usavršavanje, u odnosu na osuđenike koji nisu radno angažovani u ustanovi. Implikacije istraživanja ukazuju da je neophodna veća radna anažovanost osuđenika u penalnim ustanovama u smislu pohađanja programa edukacije i obuke za sticanje preduzetničkih znanja i veština, koje će voditi ka boljoj društvenoj i radnoj resocijalizaciji nakon izlaska iz penalne ustanove.