Sažetak
Uvod: Telemedicina postaje sve značajniji deo zdravstvene zaštite, naročito u oblasti palijativne nege, gde doprinosi povećanju dostupnosti, kontinuiranosti i personalizaciji usluga. Kod pacijenata sa uznapredovalim endokrinološkim bolestima, potreba za stalnim praćenjem i podrškom čini ovu tehnologiju posebno relevantnom.
Cilj: Cilj rada bio je da se identifikuju ključne prednosti i izazovi primene telemedicine u palijativnoj endokrinološkoj nezi i da se na osnovu toga formulišu preporuke za unapređenje prakse.
Metodologija: Sprovedena je sistematska analiza 24 publikacije objavljene između 2015. i 2024. godine koje se bave telemedicinom u kontekstu palijativne ili endokrinološke zaštite. Analizirani su nalazi o efikasnosti, prihvatljivosti i izazovima implementacije.
Rezultati: Najčešće identifikovane prednosti telemedicine uključuju poboljšan pristup zdravstvenim uslugama (83,3%), efikasnije praćenje simptoma (72,2%), povećano zadovoljstvo pacijenata (66,7%) i smanjenje potrebe za hospitalizacijom (55,6%). Među izazovima istaknuti su tehnički problemi i ograničen pristup tehnologiji (77,8%), nedovoljna edukacija osoblja (61,1%) i etičko-pravne dileme (50%). Identifikovane su i preporuke kao što su edukacija kadra, razvoj specijalizovanih platformi i unapređenje regulatornog okvira.
Zaključak: Telemedicina ima značajan potencijal da poboljša kvalitet palijativne nege kod endokrinoloških pacijenata. Ipak, uspešna implementacija zahteva sveobuhvatan pristup koji uključuje tehničku infrastrukturu, obuku osoblja i podršku zdravstvenih politika.