Sažetak
Cilj: Sistematski prikaz dostupnih digitalnih alata za samopraćenje bolesti štitaste žlezde, s naglaskom na funkcionalnost, kvalitet i kliničku validaciju.
Metode: Sproveden je sistematski pregled literature u skladu sa PRISMA smernicama, korišćenjem baza podataka PubMed, Scopus, Web of Science i IEEE Xplore za period 2010–2025. U analizu su uključene mobilne aplikacije, veb-platforme i nosivi uređaji namenjeni odraslim osobama. Kvalitet alata procenjivan je pomoću uMARS skale, koja ocenjuje angažovanje, funkcionalnost, estetiku i informativnost.
Rezultati: Identifikovano je 18 digitalnih alata. Najzastupljenije funkcionalnosti uključuju dnevnik simptoma (78%), praćenje laboratorijskih nalaza (67%) i evidenciju terapije (56%). Prosečna uMARS ocena kretala se od 3.8 do 4.5 (od maksimalnih 5). Samo 28% alata bilo je medicinski validirano, dok je pet alata integrisano sa zdravstvenim sistemima. Najveći nedostaci odnose se na izostanak personalizovanih algoritama (22%) i nejasne politike zaštite podataka (61%).
Diskusija: Alati omogućavaju praćenje u realnom vremenu, ali nedostaju standardizacija, klinička validacija i interoperabilnost. Potrebna je multidisciplinarna saradnja kliničara, programera i regulatornih tela.
Zaključak: Digitalna rešenja imaju potencijal da unaprede samopraćenje bolesti štitaste žlezde, ali zahtevaju rigoroznije validacione studije, bolju zaštitu podataka i personalizovane pristupe.