Sažetak
Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (CRSwNP) predstavlja hronično heterogeno inflamatorno oboljenje koje se karakteriše značajnim narušavanjem disanja na nos, čula mirisa i kvaliteta života bolesnika. Etiopatogeneza je multifaktorijalna i u njoj učestvuju poremećaj epitelne barijere, disfunkcija mukocilijarnog klirensa, disbioza, biofilm, Staphylococcus aureus, eozinofilna/tip 2 inflamacija, lokalni IgE odgovor, tkivno remodelovanje, faktori sredine i brojni komorbiditeti. Posebno se ističe značaj prisustvo astme i intolerancije na aspirin i/ili nesteroidne antiinflamatorne lekove u sklopu koncepta inflamacije čitavog disajnog puta.
Dijagnoza se postavlja isključivo na osnovu korelacije karakterističnih simptoma sa objektivnim nalazom kliničkog/endoskopskog pregleda nosa i kompjuterizovane tomografije sinusa. Veoma je važna procena težine bolesti, komorbiditeta i drugih diferencijalno-dijagnostičkih entiteta. Osnovu terapije čine intranazalni kortikosteroidi i ispiranje nosa fiziološkim rastvorom, dok se sistemski kortikosteroidi, endoskopska sinusna hirurgija i biološka terapija koriste kod težih, rekurentnih ili nekontrolisanih oblika bolesti. Dijagnostičko-terapijski pristup kod CRSwNP zahteva razlikovanje fenotipa i endotipa bolesti, prepoznavanje tip 2 inflamacije i aktivno lečenje pridruženih stanja, uz kontinuirano praćenje terapijskog odgovora pomoću simptoma, endoskopskog nalaza, kvaliteta života i potrebe za dodatnim intervencijama.
Ovaj pregledni rad obuhvata aktuelne dokaze o etiopatogenezi, kliničkoj prezentaciji, kvalitetu života, dijagnostičkim kriterijumima i savremenim mogućnostima lečenja CRSwNP, oslanjajući se na sistematske preglede, kliničke vodiče i originalna istraživanja. Individualizovani pristup, dobra kontrola lokalne bolesti i komorbiditeta predstavljaju ključne aspekte za dugoročno poboljšanje ishoda lečenja.