Sažetak
Uvod/Cilj: Učestalost suprarenalnih masa (SRM) kod novorođenčadi i odojčadi je u značajnom porastu, najviše zahvaljujući rutinskoj prenatalnoj i postnatalnoj ultrazvučnoj dijagnostici. Iako je hirurško lečenje u prošlosti bilo standard terapije, danas se kod malih, asimptomatskih masa zagovara konzervativni pristup. Cilj ove studije je analiza pristupa i ishoda SRM u tercijarnom centru tokom poslednje dve decenije. Materijal i metode: Retrospektivnom studijom je obuhvaćeno 39 pacijenata sa dijagnozom SRM u periodu od 2006. do 2023. godine. Evaluirani su klinički, radiološki (UZ, CT, MR) i laboratorijski podaci (VMA/HVA u urinu, NSE). Protokol praćenja podrazumevao je ultrazvučne preglede jednom u dve nedelje tokom prva tri meseca života, a nakon toga mesečne ili tromesečne kontrole do potpune rezolucije promene, uz medijanu praćenja od 16,6 meseci (opseg 1,9–89). Rezultati: SRM veće od 5 cm identifikovane su kod 18% pacijenata (7/39). Kod pet od ovih sedam pacijenata, učinjena je hirurška intervencija i potvrđena je dijagnoza neuroblastoma (NBL). Kod preostala dva pacijenta došlo je do spontane regresije mase. Kod 32 pacijenta sa masama manjim od 5 cm, inicijalno je primenjen konzervativni pristup. Osam pacijenata iz ove grupe (25%) je na kraju operisano, zbog povišenih vrednosti kateholamina u urinu, što se pokazalo kao pouzdan indikator NBL u našoj kohorti. Potpuna regresija zabeležena je kod ostalih pacijenata koji su lečeni konzervativno. Zaključak: Minuciozno praćenje malih SRM je bezbedno kod selektovanih pacijenata i smanjuje broj nepotrebnih hirurških intervencija bez ugrožavanja ishoda lečenja. Metaboliti kateholamina u urinu ostaju dragoceno sredstvo za identifikaciju visokorizičnih pacijenata kojima je neophodno hirurško lečenje.
Ključne reči
neuroblastom
odojče
novorođenče
konzervativno lečenje