Kardiomagnentna rezonanca u resinhronizacionoj terapiji srčane slabosti - koliko korisna može biti?
Scindeks Asistent Scindeks Asistent — Sistem za uređivanje časopisa
PDF

Kako citirati

1.
Zdravković M, Popadić V, Klašnja S. Kardiomagnentna rezonanca u resinhronizacionoj terapiji srčane slabosti - koliko korisna može biti?. Halo 194 [Internet]. 25. Avgust 2020. [citirano 12. Juli 2026.];26(2):75-81. Dostupno na: https://asistent.ceon.rs/index.php/halo/article/view/27832

Sažetak

Pacijenti sa srčanom slabošću, redukovanom ejekcionom frakcijom i znacima mehaničke i električne asinhronije imaju lošu prognozu. Resinhronizaciona terapija srčane slabosti je dokazan terapijski modalitet koji redukuje simptome srčane slabosti, mortalitet i mobiditet kod ovih pacijenata. Dobra identifikacija pacijenata koji bi mogli da imaju koristi od resinhronizacione terapije je od ključnog značaja, s obzirom na procenat pacijenata kod kojih ne postoji kliničko poboljšanje nakon implantacije CRT. Kardiomagnenta rezonanca je korisno, neinvazivno, sofisticirano dijagnostičko sredstvo koje može pružiti značajne informacije o etiologiji srčane slabosti i stepenu mehaničke asinhronije leve komore. Takođe je od izuzetnog značaja u evaluaciji miokardnog ožiljka kao jednog od pokazatelja mogućeg nezadovoljavajućeg odgovora na terapiju, a od koristi je i u optimalnom pozicioniranju LV elektrode u cilju poboljšanja kliničkih ishoda. Uloga kardiomagnetne rezonance u praćenju pacijenata, a u cilju procene optimalnog odgovora na resinhronizacionu terapiju srčane slabosti sve više dobija na značaju.

Ključne reči

kardiomagnetna rezonanca
srčana slabost
resinhronizaciona terapija
mehanička asinhronija
miokardni ožiljak
DOI: 10.5937/halo26-27832
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.

  2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.

  3. Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).