Cardiac magnetic resonance in cardiac resynchronization therapy - How useful it can be
Scindeks Assistant SCIndeks Assistant: Journal Management System
PDF (Serbian (Latin))

How to Cite

1.
Zdravkovic M, Popadic V, Klasnja S. Cardiac magnetic resonance in cardiac resynchronization therapy - How useful it can be. Halo 194 [Internet]. 2020 Aug. 25 [cited 2026 Jul. 12];26(2):75-81. Available from: https://asistent.ceon.rs/index.php/halo/article/view/27832

Abstract

Patients with heart failure, reduced ejection fraction, and signs of myocardial dyssynchrony have a poor prognosis. Cardiac resynchronization therapy is a proven therapeutic modality that improves symptoms of heart failure and reduces morbidity and mortality in these patients. Better identification of patients who could respond to cardiac resynchronization therapy is an important aspect. Cardiac magnetic resonance is a useful, non-invasive, sophisticated diagnostic tool that can provide useful information on the etiology of heart failure, and the severity of mechanical dyssynchrony of the left ventricle. It is helpful in evaluating the myocardial scar burden and in the optimal positioning of the LV lead to improve clinical outcomes. Significant clinical benefit has also been proven in following the patients after CRT implantation.

Keywords

cardiac magnetic resonance
cardiac resynchronization therapy
heart failure
mechanical dyssynchrony
myocardial scar burden
DOI: 10.5937/halo26-27832
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.

  2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.

  3. Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).