Sažetak
Устав РС предвиђа право на здраву животну средину, док Закон о облигационим односима оставља могућност накнаде нематеријалне штете због повреде права личности. Рад анализира да ли се право на здраву животну средину сматра правом личности, у чему се састоји његова повреда и да ли је тужба за накнаду нематеријалне штете због повреде овог права најповољнији механизам заштите права лица угрожених загађењем
Ključne reči
право на здраву животну средину, права личности, загађење, нематеријална штета, одговорност државе, еколошко право, деликтна одговорност
DOI:
10.5937/gakv97-58659
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka.