ISSN: 0004-1963 eISSN: 2217-8767 Kategorija: M51 Istaknuti nacionalni časopis
Uticaj metakrilacije hitozana na mukoadhezivnost halojzit-hitozan nanokompozita kao nosača za produženo oslobađanje aktivne supstance
Scindeks Asistent Scindeks Asistent — Sistem za uređivanje časopisa
PDF (engleski)

Kako citirati

1.
Jauković V, Krajišnik D, Čalija B. Uticaj metakrilacije hitozana na mukoadhezivnost halojzit-hitozan nanokompozita kao nosača za produženo oslobađanje aktivne supstance. arhfarm [Internet]. 16. Oktobar 2022. [citirano 12. Juli 2026.];72(Suppl. 4):S384-S385. Dostupno na: https://asistent.ceon.rs/index.php/arhfarm/article/view/37920

Sažetak

Halojzit je mineral iz grupe glina koji se može koristiti kao nanonosač za produženo oslobađanje aktivne supstance, zahvaljujući svojoj biokompatibilnosti, tubularnoj strukturi, pozitivno naelektrisanoj unutrašnjoj površini i negativno naelektrisanoj spoljašnjoj površini. Međutim, primjenu halojzita ograničavaju nizak kapacitet za inkapsulaciju i mukoadhezivnost. Kako bi se povećala zapremina pora i produžilo vrijeme zadržavanja aktivne supstance, halojzit je tretiran sirćetnom kisjelinom i površinski funkcionalizovan mukoadhezivnim polimerima, hitozanom (katjonski polisaharid) i metakrilovanim hitozanom (stepen metakrilacije 27%). Cilj ovog rada bio je da se ispita uticaj metakrilacije hitozana na mukoadhezivnost halojzit-hitozan nanokompozita. Određivanjem zeta potencijala potvrđeno je vezivanje oba polimera za površinu halojzita. Halojzit i halojzit-polimer nanokompoziti pomiješani su sa vodenom disperzijom svinjskog mucina (0,1% m/m). Nakon inkubacije sa mucinom tokom 8 h na sobnoj temperaturi, došlo je do smanjenja vrijednosti zeta potencijala halojzit-hitozan (HCN) i halojzit-metakrilovani hitozan nanokompozita (HMCN), od +25,9 do -13,3 mV tj. od +24,4 do -12,6 mV, redom. Dobijene vrijednosti zeta potencijala su bile približne zeta potencijalu čistog mucina (-12,2 mV), što ukazuje na njihovu međusobnu interakciju. Mukoadhezivne osobine su dodatno ispitane određivanjem sposobnosti HCN i HMCN da adsorbuju mucin, upotrebom UV/VIS spektroskopije. HMCN je adsorbovao veći % mucina (≈82%) u odnosu na HCN (≈72%) i polazni halojzit (≈ 58%) nakon 8 h inkubacije. Modifikacija halojzita metakrilovanim hitozanom pokazala se efikasnom metodom za poboljšanje mukoadhezivnosti halojzit-hitozan nanokompozita, što ih čini potencijalnim materijalima za isporuku aktivnih supstanci.

Reference

Bertolino, V. et al. Polysaccharides/Halloysite nanotubes for smart bionanocomposite materials. Carbohyd. Polym., 245, 116502 (2020).

Jauković, V. et. al. Influence of selective acid-etching on functionality of halloysite-chitosan nanocontainers for sustained drug release. Mat. Sci. Eng. C., 123, 112029 (2021).

Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.

  2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.

  3. Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).